Molimo kontaktirajte nas na avantura4x4@gmail.com s pitanjima i komentarima. © Copyright 2002-2008. Avantura 4x4 All rights reserved.

PUT SLAVONIJE

Treću godinu za redom dolaskom jeseni članovi kluba kreću put Slavonije.Do sada smo svake godine išli drugim putem i sa drugim ciljem.Prvu godinu je to bio produženi vikend,prošle godine humanitarna vožnja,dok je ova bila pravi godišnji za učesnike.Ovogodišnji put ka našem cilju Orahovici dobrim dijelom je pratio tok rijeke Kupe (koliko je to bilo moguće),dok smo prošle godine vozili nešto južnije uz tok Une.Krenuli smo utorak i odmah se digli u Vinodolsko zaleđe.Oblačno vrijeme nam je pomalo kvarila pogled na Kvarnerske otoke pa smo taj pogled brzo zamijenili za mračne i još nerazminirane šume Kapele.Spuštanje sa Kapele i vožnja do Karlovca nisu nam ponudili ništa spektakularno. Prvu večer noćimo uz Kupu u mjestu Brođani koje će nam biti i sutrašnja baza i prenoćište.Maglovito jutro,doručak i kava s nogu i krećemo u obilazak ovog dijela Korduna koji nam postaje „domaći teren“ a ja sam ga osobno veoma zavolio.Vožnja kroz ovdašnje hrastove šume uz igru svih tih boja u ranu jesen nešto je neopisivo.Kiša koja nije padala danima dala nam je šansu da uživamo u okolini umjesto da se borimo sa sobom i svojim terencima po ovdašnjem terenu (iz iskustva).Sljedećeg dana napuštamo svoju bazu u Brođanima i krećemo prema Lasinju-Sisku pa preko Lonjskog polja i Jasenovca do Gradiške (nove da ne bude zabune) gdje ćemo se večeras počastiti sa noćenjem u hotelu.Tog dana nas je čekalo dosta vožnje jer smo se koristili makadamom i lokalnim cestama za koje ni lokalni stanovnici ne mogu sa sigurnošću reći dali su asfaltirane.Na njima su tolike naslage ilovače da su nakon obilnijih kiša i one dovoljni izazov za sve koji njima prometuju.U sumrak stižemo u Novu gradišku.Malo smo se vozikali gradom dok nismo pronašli hotel Maksimilijan u kojem noćimo.Mali uredan hotel sa profesionalnim osobljem i veoma simpatičnim gazdom koji će nam sljedećeg dana biti domaćin i vodič.Ovdje nam se pridružio Roman kojeg sam ja uzeo u svog Patrola kao suvozača i navigatora.Nadao sam se da će ponešto voziti da se ja mogu posvetiti više svome foto aparatu,ali nije mi plan baš uspio.Nakon doručka krećemo 20 km ka istoku prema ranču našeg domaćina i vodiča kojeg svi u ovom kraju znaju po nadimku Baja.Na ranču se sastajemo sa Osjećanima te svi zajedno krećemo prema najvišem vrhu ovog dijela Požeškog gorja Maksimovom hrastu.Interesantan i pomalo zahtjevan uspon ka vrhu koji nas je dočekao okružen maglom.Spuštamo se nešto pitomijim putovima pa malo kružimo okolinom da bi se vratili na ranč.Dok smo se mi vozili drugi dio Bajine ekipe ispekao je mesa kao za malu svadbu.Nakon odlične klope pozdravljamo se sa ljubaznim i veoma simpatičnim domaćinima te vozimo prema Kaptolu gdje nas čeka sljedeći vodič i put preko Papuka do Orahovice.Papuk je park prirode pa je shodno time određena i naša trasa.Sa mrklim mrakom stižemo na ranč gdje noćimo večeras i sutra.Večera ispod nastrešnice uz vatru i gitaru Đombe bili su dovoljan razlog da se zabava produži do zore.Sljedeći dan smo iskoristili za nešto zahtjevniju vožnju oko Orahovice.To uvijek zahtjeva puno vremena za priječi malo kilometara.Dobro odabran put i tajming dao nam je vremena da posjetimo Jankovac i da prošećemo do velikog slapa.Ponovo se u sumrak spuštamo na Đombin ranč gdje nas čekaju mesni specijaliteti ispod peke.Nakon odlične i obilne večeri počinje repriza sinoćnje večeri.Oni slabije kondicije otišli su na spavanje,a oni iskusni i u kondiciji dočekali su ponovo zoru.

Ujutro se pozdravljamo. Riječki dio ekipe pun lijepih dojmova kreče put kuća sa željom da se ovakvo putovanje što prije ponovi.Nije važno gdje samo je važno kada,a to kada moramo organizirati što prije.